Žene koje vrište u sebi

Nives Madunić Barišić poput Julije Voznesenskaje bez ideologijske pompe iznosi prividno jednostavnu istinu: ni život ni ljudi nisu samo dobri i zli, a sreću je moguće naći i u najtežim životnim okolnostima. – Helena Sablić Tomić Lorna je socijalna radnica, Urša umirovljena harfistica nacionalnog teatra, Tajra psihologinja, a Tina vrlo mlada majka i supruga izložena obiteljskom nasilju. Kada Tina potraži pomoć u Centru za socijalni rad životi ovih četiriju žena počinju se povezivati. Dok Lorna pokušava shvatiti kada i kako joj je vlastiti život iskliznuo iz ruku, Urša se bori s neizdrživim siromaštvom kao većina umirovljenika u Hrvatskoj, Tajra se teško nosi s predrasudama, rasizmom i vlastitim buntovnim karakterom, a najmlađa od njih, Tina, živi izložena svakodnevnom brutalnom fizičkom i verbalnom nasilju svojega svekra i pokušava zaštititi malodobne sinove i još nerođeno dijete. Četiri žene različitih godina, sudbina i osobnosti na stanovitoj životnoj prekretnici slijedom događaja bivaju uvučene u mrežu međuodnosa kroz koje se mijenjaju i konačno oslobađaju.