Život treći

Iz najeksplozivnijeg skladišta punkbluesa na našem geokult svijetu stiže roman koji svojim obuhvatom vremena iz početne 1984. vuče dinamično snažnu i usporeno tugaljivu priču istovremeno. A pošto najavljuje kako su dva života iz toga kronotopa prototekst njegova kretanja, onda i punk i blues kao i ravnica spram okamenjenosti pripremaju i razvijaju taj roman, taj Život treći. Roman Davora Ivankovca kombinacijom deskriptivne zahtjevnosti i događajne proizvodljivosti te dijaloške lakoće pokreće i pretapa vremenski predlocirane dvije priče, a pri tome, dapače – istovremeno, stoga zapravo – cijelo vrijeme – eksponira puno stanje „treće“. Iako, zahvaljujući majstorstvu pretapanja slika, naoko ponekad „gubimo“ tlo pod nogama sigurnosti u kojoj se priči nalazimo, cijelo nas vrijeme u „fantastičnoj vatri“ čitanja drži sama stilistika, naime – rečenica koja je sposobna sve što poželi, a u čemu čitateljsko iskustvo ima potpuno pravo uopće ne pratiti pouzdanost jer može uživati u samoj briljantnoj rečeničnoj kinetici.