Richterova igra

Ovaj se strip objavljuje u povodu retrospektive Vjenceslava Richtera u MSU i donosi vizualne i tekstualne interpretacije kako izdvojenih djela iz Richterova opusa tako i polemika vezanih uz grupu EXAT 51, te teorijskih promišljanja arhitekture i vizualnosti općenito. Stripovska se naracija u pojedinim fragmentima odvija kroz dijalog i igru dvoje avatara, a moguće je nastaviti ju i na mrežnom sučelju. Oblikovana u duhu kasnih sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, Richterova igra u crtežu i tekstu polazi od Vjenceslava Richtera kao ključne osobe sistemskog i spontanog mišljenja i djelovanja. “Nakon otkrića diobe kruga na 512 stupnjeva, te kuta na tri dijela znanstvenici su me počastili totalnim prezirom, a geometri su to vjerojatno doživjeli kao uvredu, u prvom redu zato što moje otkriće zahtijeva precizno crtanje, što danas više nikoga ne zanima. Osim toga, dioba kuta na tri djela proglašena je u enciklopedijama nerješivim problemom pa je to prihvaćeno kao neporeciva činjenica. Ja sam ga riješio nakon 30 godina rada jer sam, za razliku od ostalih, poslušao Arhimeda, koji je svojom čuvenom rečenicom ‘Ne dirajte moje krugove!’ ostavio budućim generacijama u naslijeđe ideju o važnosti krugova. Svjestan sam da će otpor prema mom izumu trajati godinama, a onda će netko drugi otkriti ovo što sam ja već pronašao i to će otkriće biti prihvaćeno. Jer je dioba kruga na 512 stupnjeva izrazito superiorna današnjoj podjeli na 360 stupnjeva.” (iz intervjua s Vjenceslavom Richterom za Nacional, 2002.) Richterova opsesija bili su kutovi. Nakon realizacije jugoslavenskog paviljona za svjetsku izložbu u Bruxellesu 1958. godine, šezdesetih godina Richter je razvijao istraživanja u području geometrije polazeći od činjenice kako se u arhitekturi često upotrebljava pravi kut, iako postoji niz drugih tzv. zanemarenih kutova. Stvorio je alat – trokute bez pravog kuta kojima je počeo crtati geometrijske crteže sastavljene od kutova u otklonu prema određenom zadanom principu. Njegova namjera bila je senzibilizirati ljude na postojanje drugih kutova, ali i na to da kutovi mogu biti likovna tema.