Mi djeca Solferina

U srijedu 17. lipnja 2015. oko 11 sati na Trg hrvatske kraljice Jelene, središnji trg malog zagorskog mjesta Sveti Križ Začretje, stigla su iz Zagreba dva automobila, jedan Peugeot 307 i jedan minibus Renault Master, te je iz njih počela izlaziti neobična skupina od petnaestak putnika koji su pristigli – kako se to kaže – „iz svih krajeva svijeta“. Bilo je tu ljudi različitih zanimanja, različitih kultura, različitih dobi – u rasponu od 23 do 85 godina – vrlo različitih temperamenata, zapadnjački ekspanzivnih i istočnjački mirnih i smjernih. Razgovarali su međusobno na raznim jezicima, na engleskom, hrvatskom, japanskom, ruskom, talijanskom. Među njima najstariji bio je poslovni čovjek iz Australije Paul Vukelic, rođen 1930. u danskom gradiću Kogeu, koji sada živi u gradiću Bunburyju u Zapadnoj Australiji, a u Začretje je došao s kćeri Diane, menadžericom na sveučilištu u Sydneyju, partnericom Susan Buchanan, bivšom suprugom Pauline i dvoje prijatelja. Tu je bio i njegov polubrat Hiroshi Yamasaki Vukelić, profesor i prevoditelj, rođen 1941. u Tokiju, koji sada živi u Beogradu, a stigao je sa suprugom Kayoko, pjesnikinjom i sveučilišnom profesoricom. Neki od onih koji su stigli u Sveti Križ Začretje nisu se prije sastanka u Zagrebu nekoliko dana prije nikada prije ni čuli ni vidjeli, nisu čak niti znali da neki postoje. Koliko se samo u tih nekoliko dana čulo dramatičnih priča o raznim članovima obitelji, o ljubavima i rastancima, misterijima i tragedijama, zatvorima i patnjama, mučenjima i gladovanjima, dugim putovanjima i neispunjenim nadama, čekanjima da se saznaju sudbine sinova i muževa, ali i o pionirskim pothvatima i uspjesima da se preživi i podignu obitelji, stvore karijere često u mračnim i nemogućim uvjetima! Tako se odjednom sklopio veliki mozaik saznanja o jednoj obitelji čije su članove šibali povijesni vjetrovi, prijetili im užasi talijanskog i njemačkog fašizma, sovjetskog staljinizma i japanskog militarizma, kojima su svima pružali otpor, čija se priča rasplitala na četiri kontinenta. Maroje Mihovilović rođen je 1945. u Zagrebu. Diplomirao je povijest i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U novinarstvu je od 1968. Bio je suradnik u „Studentskom listu“, od 1974. zaposlen je u „Večernjem listu“. Od 1975. do 1991. stalni je suradnik i urednik magazina „Start“. Od 1989. do 2005. stalni je vanjskopolitički komentator ljubljanskog dnevnog lista „Dnevnik“, od 1993. do 2007. stalni izvjestitelj britanske radiostanice BBC iz Zagreba. Bio je 1995. jedan od osnivača tjednika „Nacional“ u kojem je bio urednik do 2011. Jedan je od osnivača 2007. Visoke novinarske škole. Od 2012. urednik je u izdavačkom po¬duzeću „Profil“ gdje je uredio pedesetak knjiga. Autor knjiga „Stravični poligon – Indokina“ (1987.), „Profesionalni novinar“ (2007.), „Mi djeca Solferina“ (2017.), u kojoj je detaljno istražio i opisao dramatičnu povijest članove svoje obitelji kroz dva stoljeća na četiri kontinenta.