Pavlini u Crikvenici

Čitanje ove knjige pruža znatno više od onog što naslov obećava. Naime, osim povijesti prisutnosti znamenitog crkvenog reda u Crikvenici, autor nas u uvodnim poglavljima upoznaje s povijesnom i zemljopisnom cjelinom Vinodola od pretpovijesti, preko antičkog razdoblja, do doseljenja Hrvata i formiranja frankopanske državine. Predživot današnje Crikvenice pratimo od rimskog trgovišta na nekadašnjem ušću Dubračine, do formiranja zametka današnjeg naselja u srednjem vijeku. Posebna se pažnja poklanja crkvenim prilikama. Izlažu se vijesti iz povijesnih vrela koja spominju crkve-prethodnice danas župnoj a nekad samostanskoj crkvi Uznesenja Marijina. U poglavljima o općoj povijesti redovništva i povijesti pavlina, s naglašavanjem hrvatskih prilika, pisac nas priprema za središnju temu. Detaljnije je, uz pomoć raspoložive literature i vrela, obrađena pavlinska graditeljska, kiparska i slikarska baština, preostala nakon ukinuća crikveničkog samostana. Posebna je pažnja posvećena Pavlu Riedlu, udomaćenom pavlinskom majstoru. On u drugoj polovici XVIII. stoljeća, boraveći niz desetljeća u Istarsko-vinodolskoj pavlinskoj provinciji, našim krajevima ostavlja bogat opus monumentalnih drvorezbarenih oltara. Autor je sažimajući dostignuća raznovrsnih struka mjesnoj publici omogućio i pregledni uvid u rezultate dosadašnjih istraživanja. Osvrćući se na usmenu i pisanu tradiciju, danas zaboravljene ili nepravedno zapostavljene rukopise i stariju literaturu Uremovićeva sinteza nudi direktne poticaje za provedbu novih znanstvenih istraživanja. Vrlo je korisna povijesna kronologija Crikvenice koja, osobito u svom novovjekovnom dijelu, pruža niz dosad nepoznatih podataka. Marijan Bradanović (izvod iz pogovora)