Sir, vrhnje i fašizam

Ova knjiga sadrži izbor tekstova pisanih od 2008. do 2019. za slovenski tjednik Mladina, čija opozicijska nezavisnost traje još od osamdesetih godina prošlog stoljeća, iz doba Jugoslavije. Bio je to, uz sarajevske Dane Senada Pečanina, jedini list čiji su me urednici, nakon gašenja Feral Tribunea, pozvali na suradnju. U Hrvatskoj, naime, tako nešto nije bilo moguće. Riječ je o izboru ogleda čija zajednička nit, po mom sudu, ukazuje na razloge zbog kojih je Hrvatska i danas demokratski insuficijentna država, država nepoštivanja manjinskih prava, naročito onih građana srpske nacionalnosti, država mržnje, ukopana u nacionalizmu, klerikalnom konzervativizmu, sklona da generacije podučava i odgaja na negaciji historijskih činjenica, to jest na povijesnom revizionizmu. Pisala sam, dakle, uglavnom mimo dnevnih političkih tema, o trajnoj opasnosti od nacionalne isključivosti, o nevoljkosti pravosuđa da procesuira ,naše ratne zločince, odašiljući time kobnu poruku kako se zločin isplati, o političkim elitama, mahom desničarskim, oslonjenim na lažni mit o Ocu domovine, Franji Tuđmanu, koje su, uz akademske elitiste, najodgovornije za državu kojoj su i danas najvažniji simboli Rat i Nacija. Državu koja svojim upornim njegovanjem romantičnog odnosa prema zločinu ustaške Nezavisne države Hrvatske, poricanjem antifašizma i veličanjem zločinaca iz zadnjeg rata u Hrvatskoj i Bosni, okuplja zajednicu nesretnog naroda, zaluđenog pogrešnim, anticivilizacijskim vrijednostima. Danas mi se čini da je ovo obilato štivo zapravo ishod višegodišnjeg pisanja jednoga te istog teksta, i da može poslužiti kao upozorenje kako je lako, kao treptaj oka, skretanje iz tobože prihvatljivog nacionalizma — kao daje takav uopće moguć — u fašizam i sve zlo koje sa sobom nosi. Utoliko ima rezignacije u pisanju o državi Iluziji, samodostatnom konstruktu za vladajuće grabežljivce i tihu masu malograđana kojima su sir i vrhnje nacionalni ponos, a susjed Srbin ili neki migrant nacionalna kuga. Jer koliko se, ako uopće, odmaklo od one davne Krležine hrvatske krčme iz koje se čuje pjesma pijandura i odjekivanje nerazgovijetne i razdrte strofe ‘da svoj narod Hrvat ljubi’…?