Politička retorika u Hrvatskoj

Studija o hrvatskoj političkoj retorici je studija o tome kako nacionalna politička elita oblikuje svoju retoriku; ona je oblikuje tako da pogađa očekivanja publike, odnosno da se usklađuje s paradigmom koja prevladava u društvu kao cjelini. Nova retorika počiva zapravo na znatno starijim temeljima – na mješavini hrvatske narodne tradicije iz drevne prošlosti i totalitarne baštine novije, jugoslavenske povijesti. Polazeći od te osnovne postavke, Drezga zahvaća u sam središnji dio knjige proučavanjem izjava vodećih hrvatskih političara koje su bile objavljene u medijima. Dva politička talk showa – Otvoreno i Nedjeljom u dva – osiguravaju gradivo za njezin analitički mlin. Ona najprije iznosi dokumente, doslovne prijepise političkih intervjua, a zatim raščlanjuje retoriku podvrgnuti razgovori s nizom političara u medijima. Po mojem mišljenju, trojica među njima – Ivo Sanader, Stipe Mesić i Ivica Račan – nude najizdašniju građu za raščlanjivanje, i, uopće, za razumijevanje retorike u suvremenoj Hrvatskoj. Iako Drezga daje fascinantnu analizu uloga tradicionalnih televizijskih političkih emisija tipa talk showa, njezina rasprava o ulozi YouTubea kao sredstva dobivanja povratne informacije (feedbacka) od zajednice (publike) čine Političku retoriku u Hrvatskoj inovativnom studijom. Pritom previše ne iznenađuje činjenica da produkcija na YouTubeu zauzima prilično relaksirajući pogled na hrvatske političare i postojeći format talk showa u cijelosti. Povrh toga pravo blago nalazi se na samom kraju knjige, u Appendixu II, gdje su citirani izvori s YouTubea. Čitatelj ne može dočekati da završi s iščitavanjem analize kako bi kliknuo i pregledao mnoge citirane priloge na YouTubeu. Drugi dio Političke retorike u Hrvatskoj sastoji se od niza eseja u kojima Drezga pojedinačno strukturira retoričke profile hrvatskih političara. Među najintrigantnijim retorički obrađenim političkim figurama iz radionice Vinke Drezge jest usporedba, točnije, kontrastiranje prve dvojice hrvatskih predsjednika – Franje Tuđmana i Stipe Mesića.