Grobna gruda

U ovom modernističkom romanu svi likovi su mrtvi ljudi koji su napustili ovozemaljski svijet i pokopani na irskom groblju. Glavni lik romana je žena koja je umrla i pokopana kako bi otkrila da čak i tamo, u lijesu, neće naći mir koji je očekivala. Umjesto toga, pridružuje se kakofoničnoj i višeslojnoj raspravi između mnogih mještana i nekih stranaca koji su joj prethodili. Svi likovi živjeli su u kršćanskoj zajednici, a crkva i svećenici bili su značajan dio njihova života. Unatoč tome, u dijalogu između likova ne spominje se duhovna dimenzija njihova postojanja, prije ili poslije smrti. Za njih je važnija vijest iz živog svijeta, pristizanje novih pridošlica koji im prepričavaju najnovije informacije, skandale i glasine o onome što se događa tamo gore. Dijalog bez naracije pun je crnog humora i nepatvorene iskrenosti kroz koji autor opisuje jasnu sliku apsurdnosti ljudskog postojanja.