Južno dvorište 1

Iz Predgovora Damira Šodana: Predrag Lucić (1964.-2018.), pjesnik, satiričar, dramatičar, novinar, urednik i kazališni redatelj, u javnosti je nadaleko poznat ponajprije kao jedan od osnivača i urednika legendarnog satiričko-političkog tjednika Feral Tribune, koji je u gotovo dva desetljeća postojanja svojim smjelim kritičkim pristupom društvenoj zbilji, kao i urnebesnim humorom, dubinski promijenio naše poimanje prostora građanskih sloboda. Predraga stoga kao vrsnog novinara i satiričara ne treba nikome posebno predstavljati, ali kad je riječ o Luciću kao ozbiljnom pjesniku, bez obzira na odličan prijem njegovih dviju zbirki, Ljubavnici iz Verone (2007.) i Mjesec iznad Splita (2012.), možda će tek nakon ovih dvaju svezaka Južnog dvorišta valjati započeti primjeren razgovor. Jer pred sobom ipak imamo testamentarno izdanje kojim se književnoj publici prvi put na uvid podastire manje- više cjelokupni Predragov pjesnički opus, uključujući i onaj najraniji koji je stjecajem okolnosti godinama ležao rasut u njegovim bilježnicama i poetskim dnevnicima, koje je uz veća ili manja odstupanja vodio tijekom cijelog svog, nažalost, nedovoljno dugog života. Iako je odmalena bio zvijezda splitskih osnovnoškolskih književnih sekcija, Predrag je poeziju počeo DUGOKOSI BARD U PATIKAMA ILI KRIŽNI BEAT JUŽNOG DVORIŠTA Damir Šodan konzistentnije pisati u osvit 80-ih prošloga stoljeća, još u tinejdžerskoj dobi, uglavnom pod utjecajem francuskih simbolista, Baudelairea, Rimbauda i Verlainea, kao i domaćih klasika – sve od realista S. S. Kranjčevića i modernista poput J. Polića Kamova i Tina Ujevića pa dijelom i do krugovaša poput Slavka Mihalića, Antuna Šoljana, Ivana Slamniga te naposljetku u svakom pogledu fenomenalnog Danijela Dragojevića, koji još odolijeva klasifikacijama. No, prijelomni trenutak u Lucićevoj pjesničkoj evoluciji svakako je otkriće američkih bitnika, književnika poput Jacka Kerouaca, Allena Ginsberga, Garyja Snydera, Gregoryja Corsoa ili Michaela McClurea, koji su tada počinjali biti dostupni i kod nas, prvenstveno zahvaljujući prijevodima našeg neumornog prijatelja Voje Šindolića. I, naravno, na Predraga je vrlo snažan dojam ostavio bard s dna kace američkog egzistencijalizma, nenadmašni književni udarnik Charles Bukowski.