Kako biti sam

Jonathan Franzen je nakon objavljivanja trećeg romana Korekcije (2001.) proglašen jednim od najvećih romanopisaca današnjice, no tek nakon njegove knjige eseja Kako biti sam čitatelji su doznali koliko je tegobno i složeno bilo iskustvo pisanja danas već znamenitih Korekcija, i koliko je osobna priča samog autora odigrala ulogu u romanu: najpoznatiji esej je svakako onaj uvodni, o Alzheimerovoj bolesti autorova oca, koja je na nezaboravan način interpretirana u Korekcijama. Franzenova mračna i pesimistična slika današnje Amerike nije posebno iznenađujuća, no način na koji je ispisuje iznimno je atraktivan. Franzen piše o opsesiji tehnologijom, konzumerizmom i masovnom kulturom, o propasti privatnog života, nezamislivim obespravljenstima u američkim zatvorima, suvišnim knjigama samopomoći o seksu, pa čak i naizgled tako nebitnim i bizarnim temama kakva je čikaški poštanski sustav. Dakako, među ovih 14 eseja uvršten je i veliki esej o sudbini američkog romana, koji je svojedobno izazvao veliki interes. O čemu god pisao – o Oprah Winfrey, društvenim ili političkim pitanjima ili povratku socijalnog romana, Franzen piše zabavno i kompetentno, no istovremeno daleko od akademske preuzetnosti. Kako biti sam još je jedna izvrsno napisana knjiga Jonathana Franzena koji se u eseju očito podjednako dobro snalazi kao i u romanu.