Košulja sretnog čovjeka

Pročitao sam ovu knjigu i kaže mi se kao da sam sanjao jedan san (divan) koji nikada neću zaboraviti. A taj san nema granica jer u svojoj »jednovitosti« pripada jednako svemiru, zemlji i svakom čovjeku i bilju i vodi i rudama i vatri. Otvorena knjiga života (sveg živog i nedodirnog) pročitana je iz blizine jedva sagledljive svjetlosti, iz blizine bitnoga i udaljenoga. Knjiga je ezoterična i egzoterična: zatvorena i prozirna, njeni autori su mnogi a pisac je samo jedan, ona je i prepisana i napisana kao i sve što čovjek stvara. Vesna Krmpotić dala joj je auru vlastitog duha i izražajnu samostalnost riječi i poezije, u bezgranično carstvo sna uselila je vlastitu bajku. Košulja sretnog čovjeka – to je svojevrsna antologija, ali ne zbirka izabranih tekstova, nego jedan samostalni, sazreli san zajedništva svijeta. To je spoznajno-filozofsko-pjesnička riječ, homerovski krilata, opijajući kao »zvono« baudelaireovsko. l još nešto bliže, to je suvremena knjiga, jer je žedna i jer napaja. Ova knjiga složena je i skladno dosljedna u izlaganju, izbrušena kao kristal, dovršena u unutarnjoj interpretaciji i analitičkoj kritičnosti. Knjigu Vesne Krmpotić Košulja sretnog čovjeka – nesuzdržano i s vidljivim oduševljenjem – preporučujem. Jure Kaštelan