Kruh naš

Kruh naš svagdanji i vječni, svjetovni i sveti, predmet je nove knjige Predraga Matvejevića. Ona je naviještena već u njegovu Mediteranskom brevijaru, prevedenom na više od dvadeset jezika, i Drugoj Veneciji, u kojoj je cijelo poglavlje posvećeno mletačkom kruhu (ta je knjiga dobila evropsku nagradu Strega u Rimu). Prošlost i povijest, mit i vjera, osobnost i društvenost obilježeni su mahom, njegovom prisutnošću ili nedostatkom. Različiti pristupi suočavaju nas u ovoj knjizi s temama antropološkim (kruh i tijelo), teološkim (kruh i vjera), socijalnim (kruh i glad), filološkim (sjeme i podrijetlo), likovnim (slika i priviđenje). Dugotrajno torovo istraživanje i zaokupljenost kruhom, povezano s plovidbama i Mediteranom i putovanjima po svijetu, s osobnim iskustvima i opsežnom bibliografijom, tražilo je odgovarajuću formu eseja i putopisa, kakva se očitovala u nekim od prethodnih Matvejevićevih radova. Iz povijesti kruha izdvaja se pripovijest, sedam međusobno povezanih poglavlja, koja tvore homogenu cjelinu. Ugledni talijanski pisac i kritičar Claudio Magris istaknuo je kako autor kalemi kulturu na fantastičnu evokaciju. Kritičarka Nicole Zand je u francuskom listu Le Monde vidjela u takvu pristupu svjetovni časoslov božje službe.