Mimeza : prikaz zbilje u zapadnoeuropskoj književnosti

Prikaz zbilje u Danteovu Paklul U Pantagruelovim ustima i viteškom romanu? Iza skromnog podnaslova, koji nas upućuje na uski književni segment koji uglavnom vežemo za 19. stoljeće, krije se zahvat u bit umjetničkog postupka, primjenjiv ne samo u književnosti nego i u ostalim umjetnostima. Ova knjiga je povijest traganja za objective correlative, za onim izborom, slijedom i međuodnosom riječi koji će kod čitatelja i nakon protoka više stoljeća i potpunog nestanka društvenog konteksta u kojemu je djelo nastalo proizvesti intendirani sklop učinaka. Književnost motri kao složeni spoj naslijeđenih tradicija uklopljenih u opći povijesni kontekst i osobne invencije. Implicite odbija slučaj i kaos kao moguće izvore velikih umjetničkih djela, a cjelokupna analiza književnih postupaka i perspektiva, objedinjenih riječju mimeza, ukazuje na autorovu čvrstu vjeru u to da umjetnička veličina doista jest dokaziva i opipljiva, podložna usporedbi i argumentaciji, a ne samo paušalnoj subjektivnoj procjeni najčešće nazivanoj ukus.