Nedovršena

Prvi roman Marine Gudelj, Nedovršena, počinje rečenicama: „Rođena sam tamo gdje je mnogo snijega, srednje dijete sada razvedenih, nasmrt posvađanih roditelja. Samo što zapravo nisam.“ Pripovjedačica romana, Nera, studentica je psihologije na zadarskome sveučilištu. Njezin je pakao sjećanje – ne njegov sadržaj, nego njegov manjak – ona se ne sjeća vlastita života, a sve druge kognitivne funkcije rade joj besprijekorno. Ali čovjek je bez pamćenja – ništa. Iz tog motiva za puninom života i identiteta kreće njezina detektivska potraga za samom sobom, koja je vodi do stručne pomoći psihologa Mladena, mističnog prozora koji joj usisava pažnju, Rimbaudovih Iluminacija, starih fotografija, pa sve do jedne Lede na Lastovo, koja možda zna nešto više o njezinoj zagonetnoj amneziji što izmiče svim definicijama. Kako bi se „nadoknadila“, Nera zapisuje svoj život. Ovaj roman zapravo su ti zapisi spasenja, pokušaj pronicanja u enigmu i odgovora na pitanje tko sam. Zahvaljujući njima i svojoj istrazi, Nera polako postaje i postoji, jer riječ postaje meso, a tako je uvijek i bilo, ispostavit će se. Nedovršena je roman koji se bavi infrastrukturnim, a ne pomodnim pitanjima identiteta, ulogom sjećanja, ali i statusom fikcije, koji spaja dramu glavne junakinje i intrigantna filozofska pitanja o kriterijima postojanja.