Pisac prostih priča

Kad sam uzela u ruke ove priče Pere Kvesića, zbog gustog rasporeda mislila sam ih pročitati letimično, kako bih stekla dojam, pa pravo čitanje odgoditi za neki mirniji trenutak. Međutim, ovo su priče koje se ne ispuštaju iz ruku, čitaju se lako i mogu se lijepo prepričati uz kavu. Poput voajera ili gledatelja pornografskog filma u zadnjem redu mračnog kina, čitatelj se može osjetiti nelagodno, ali mu niti jednog trena neće biti dosadno. Pero Kvesić opravdao je reputaciju urednika erotskog magazina i znalački napisao zbirku priča erotskog sadržaja, no svođenje tih priča samo na erotiku bilo bi pogrešno i nepravedno u isti mah. U periodu od sedamdesetih sve do nedavno, u njima je čitav koloplet muško-ženskih odnosa, socijalnih promjena i utjecaja vremena na poimanje o seksu razjašnjen iz muškog ugla, što bi trebalo biti dragocjeno svakoj potencijalnoj čitateljici. Rijetkost je u domaćoj literaturi da muškarac ogoli svoje misli, želje, požude i strahove na ovako iskren, duhovit i dopadljiv način. Ovo nije „Seks i grad“, ovo je „Seks i Zagreb iz viđenja Pere K.“, muškarca u najboljim godinama, koji šeće ulicama grada, stoji ispred Zvečke, u braku je ili je slobodan, često u pratnji psa, i bilježi svoje seksualne uspjehe, poraze i nesporazume, uvijek i u svakoj prilici slaveći žene. Ono što žene mogu doznati o muškarcima u ovoj knjizi, rečeno je kroz autorove transparentne dileme i odluke. Ono što muškarci mogu doznati o ženama jest sve ono što im one o sebi nikada ne bi priznale. – Milana Vlaović