Povijest moga života

Autobiografija francuske književnice čiji opus kronološki i po karakteristikama najvećim dijelom pripada stilskom razdoblju romantizma. Ova je književnica pravog imena Aurore Dupin preteča modernog feminizma, čudakinja, ali i priznata umjetnica svoga vremena bila svojevrstan enfant terrible, dajući si čak i ime koje većinu čitatelja može asocirati na muškarca. Već je taj postupak bio dovoljan da u svome vremenu izazove bezbrojne kontroverze, a slobodno ponašanje, koje bi u današnjim okolnostima izgledalo tek kao pomutnje neke mlade žene, za onodobne je prilike bilo izvorom nadahnuća žutog tiska i ogovaranja u salonima. Smatrajući ljubav slobodnim odabirom, smatrajući brak stegom, ova je žena u emocionalnom planu ostajala vječna lutalica, smirivši se (no i ne pomirivši se) s time tek potkraj svojega dugog i plodnog života. Upravo je u svome životu nalazila nadahnuće za romane koji su obilježeni bijegom i zagovaranjem slobode, no i boli i patnjom koja proizlazi iz takvog života. Njezina veza sa Chopinom, istovremeno emocionalno nabijena, no utemeljena na posve različitim karakterima, opisana je u autobiografskom romanu Moj život (preveo na hrvatski Ivan Šubarić), a za većinu kritičara to je i njezino najbolje djelo, bez prevelikog patosa, s golemom emocionalnom dubinom (ili prazninom?) koja je ostala nakon osmogodišnje veze. Današnji čitatelj može stoga naslutiti emocionalnost jednog vremena koje je sada već podosta iza nas, ali i otkriti (ili si samo potvrditi) da se trajne preokupacije čovjeka rijetko mijenjanju…