Prilično gadno jutro

Kriminalistički romani, pogotovo takozvani tvrdokuhani, oduvijek su bili socijalno angažirani, što ujedno znači da su na određeni način angažirani i politički. Nered koji se uvijek iznova događa – primjerice – u javnom zdravstvu tema je koja kao da se sama nudi. Samo je pitanje kada će je se neki spretni pisac ponovno dohvatiti i od nje ispisati napeti roman. U kriminalističkom romanu Prilično gadno jutro škotski pisac Christopher Brookmyre piše baš o najatraktivnijim fenomenima zdravstva, o uroti, pohlepi, nemaru i nemoralu, korupciji, i to korporacijskoj korupciji. Iako se radnja ne zbiva u Hrvatskoj nego u Velikoj Britaniji, točnije Škotskoj (Edinburgh), ovaj Brookmyreov opis zdravstvenog torijevskog užasa s početka devedesetih hrvatski čitatelj lako dešifrira kroz figure hrvatske privatizacije. I još k tome, onodobne otočke bolnice zapanjujuće sliče današnjim hrvatskim, što nije nimalo nevažno! Nije, dakle, iznenađenje što je Brookmyreov roman Prilično gadno jutro istovremeno subverzivan i zabavan. Eufemistički rečeno, autor ne pronalazi niti jedne lijepe riječi za zdravstvo i liječnike, no njegovi likovi kao da su doskočili iz svijeta Elmorea Leonarda ili Quentina Tarantina, što znači da je ovaj roman čitko, duhovito i pritom začuđujuće ambiciozno štivo. No, Prilično gadno jutro ipak je prije svega kriminalistički roman s finim zapletom, izmasakriranim leševima, bakicama koje se spretno obračunavaju s profesionalnim ubojicama i – naravno – istražiteljem pomalo jamesbondovskih manira.