Rođenje tragedije

Vesela nauka označava prijelaz od ranih spisa ka zrelijem stvaralačkom periodu u kojem su nastala djela poput Tako je govorio Zaratustra i Volja za moć. Prvo izdanje Vesele nauke (1882.) obuhvaćalo je četiri knjige sa uvodnim tekstom „Šala, lukavstvo i osveta” koji se sastoji od izreka i aforizama u stihu. Već u drugom izdanju (1887.) autor je dodao i petu knjigu, kao i „Pjesme princa slobodnog ko ptica na grani”, što predstavlja jedinu poeziju koju je objavio. I u ovom djelu Nietzsche govori o središnjem problemu svoje filozofije, problemu kulture, pogotovo ako je ona institucionalizirana i kao takva lišena vitalističkih osobina ili ukoliko apsorbira dekadentnu umjetnost kojoj se veliki filozof žestoko protivio. Značaj ovog djela ogleda se, između ostalog, i u tome što će u njemu prvi put formulirati čuvenu tezu „Bog je mrtav”, kojom osporava dotadašnje načelo Boga kao apsolutnog izvora moralnih principa. Nietzscheove refleksije o moralu često su bile pogrešno interpretirane, zbog čega ga je dugo pratio epitet kontroverznog mislioca. Vesela nauka pisana je u Nietzscheu svojstvenoj fragmentarnosti i, kako sam autor kaže, jezikom jugovine, što bi značilo jezikom svježine, ali i nemira, nadmenosti i radosti povratku životnih sokova, uprkos tome što je često isticao značaj bolesti u razvoju duha. Snažan poetski izraz koji dominira u oblikovanju refleksija čini ovo djelo najboljim pokazateljem Nietzscheove strastvene stvaralačke prirode.