Sabrani eseji

Prošlo je više od dvadeset godina otkako je objavljena knjiga Smrtni grijesi feminizma, knjiga eseja, novinskih članaka i kolumni, kojom je Slavenka Drakulić započela ukoričavanje tekstova objavljivanih u novinama i časopisima. Gledajući unazad, u nizu u kojem se – do ove godine – poredalo pet knjiga slične vrste (a šesta je, znamo, u radu) – ne možemo se ne zapitati što bismo mogli označiti kao zajednički nazivnik tih eseja i stotina članaka razasutih po tiskovinama u najrazličitijim zemljama svijeta, od Hrvatske do Japana, od Italije do Švedske. U tematskom smislu kao da je nemoguće pronaći jednostavno određenje, jednoznačan pojam, osim ako se ne odlučimo za onaj najširih granica: svakodnevica, suvremeni svakodnevni život. Gotovo da nema događaja, neke stvari, naizgled nevažne sitnice, slučajnosti iz naših dnevnih života, koja ne bi mogla postati povodom za pisanje, motivom, otponcem za razmišljanje o onome kako živimo i što nam se u životu zapravo zbiva. U smislu formalnih osobina, u većini se tih tekstova gubi granica između eseja i priča, jer se u njima istodobno i pripovijeda i opisuje i reflektira. Izniman smisao za detalje, za prepoznavanje na prvi pogled beznačajnih pojedinosti, osnovno je obilježje pripovjednoga stila Slavenke Drakulić u kratkoj formi, kojom je osvojila najširu svjetsku publiku, objavljujući u najuglednijim novinama poput Frankfurter Allgemeine Zeitung ili New York Literary Supplement. Andrea Zlatar U knjigu su uvrštena djela Smrtni grijesi feminizma, Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali, Balkan express, Cafe Europa i Oni ne bi ni mrava zgazili.