Sanjari

Radnja romana Gilberta Adaira smještena je u Pariz, u proljeće 1968. godine. Grad se počinje buditi iz zimskog sna. A u zraku se osjeća mračan duh društvene i političke obnove. Ipak. Theo, njegova sestra blizanka Isabelle i Matthew, američki student s kojim su se sprijateljili, razmišljaju samo o tome kako bi utonuli u jedan drugi, ovisnički oblik zimskog sna – u stalne posjete Francuskoj kinoteci. Gotovo svaku noć provode tamo uz druge filmofile, sjedeći u prvom redu i pogledom proždirući slike što trepere velikim bijelim ekranom. Iznenadnim zatvaranjem Kinoteke po zapovijedi francuske vlade. Theo, Isabelle i Matthew bivaju uskraćeni svojega noćnog ‘dopinga’, pa se postupno povlače u svoj hermetično zatvoren svijet, zrakoprazan prostor opsesivnih privatnih igara, kušnji, poniženja i seksualnih nadmetanja, u kojemu s jednakim zanosom ogoljuju svoje tijelo i dušu. Vrtoglavi slobodan pad biva tragično prekinut tek kada stvarni svijet izvan njihovog zatvorenog stana napokon uspije prodrijeti u njihov delirij. Ovo je studija odnosa u trokutu u kojem perverzni erotizam protagonista ipak uspijeva sačuvati svoju povrijeđenu čistoću. Odlikuje se briljantnom narativnom inventivnošću i začudnim stilskim figurama. Sanjari (sada i ekranizirani, u režiji Bernarda Bertoluccija) pripadaju romantičnoj tradiciji Les Enfants Terribles i Le Grand Meaulnes, i nemaju nikakve sličnosti s nekim drugim djelom suvremene britanske proze.