Sociologija i party scena

Postsubkulturno razdoblje započinje analizama scene elektronske glazbe i rave kulture, na čijem se primjeru od devedesetih propituju paradigme, teorije i koncepti dotadašnjeg shvaćanja kulture mladih. Iz perspektive jednog dijela postsubkulturne teorije, uslijed raspada do tada važećih subkulturnih podjela i sve veće stilske fluidnosti i fleksibilnosti, strukturalno utemeljeni koncept subkulture postaje suvišan, pa se sam pojam modificira ili potpuno odbacuje, dok se uvode neki novi pojmovi kao što su novopleme, afektivni savezi, životni stilovi, scena itd, koji bi trebali preciznije i razgovjetnije objasniti nove fenomene i oblike okupljanja. Uz teorijsko razmatranje i analizu suvremenih paradigmi na području sociologije mladih, Sociologija i party scena Rašeljke Krnić i Benjamina Perasovića nudi empirijsku ilustraciju osnovnih teorijskih pitanja na primjeru scene elektronske glazbe u Zagrebu, na temelju podataka dobivenih kvalitativnim istraživanjem (fokus grupe, individualni polu-strukturirani intervjui, metoda promatranja uz sudjelovanje). Dovođenjem u vezu empirijskog sadržaja i temeljnih pojmova i koncepta suvremene sociologije mladih ukazuje se i na problem teorijskog uopćavanja nalazeći elemente i subkulturnog i postsubkulturnog kao odrednice različitih oblika povezivanja mladih na sceni elektronske glazbe u Zagrebu. Vibra i groove povlačenja iz društva zdravog razuma leže u plesu s taktovima i melodijama ili u ekstatičnom stanju svijesti. Jesu li duh ili afekt koji se aktiviraju u ritmu i plesu, sama jezgra nenasilja koje se vlast najviše boji, više negoli politike ili ideologije koje se pripremaju za institucionalizaciju u budućnosti? Karneval ili party nisu bili instrumenti neke posebne politike i ideologije, ali u samoj njihovoj performativnosti definira se izvjestan pokret, možda, prema nadolazećoj ili virtualnoj zajednici unutar svakodnevnog života. Party je jedinstven događaj, ali nije i poseban događaj. Jedinstvenost se može ponavljati u svakom pokušaju i doživljaju. Tu se izvodi plesanje nasuprot (pomračenju) razuma i otpornost kroz rituale. Techno plemena ili oni koje ne zadovoljava konvencionalno ustaljeno društvo i masovna senzibilnost te imaju poteškoće u identifikaciji s njima, smislit će i generirati alternativne strojeve i aparate tako što će se oslanjati na razne kombinacije alata i opreme. Techno plemena će biti stroj u nastajanju sa svojim afektivnim tijelom koje pleše. I svi dodaci zvučnom sistemu (PA) za zvučno polje kao što su mikser, gramofoni, vizualna i svjetlosna oprema, kompjuteri i elektronske naprave omogućuju nam egzodus iz potrošačkog društva ili društva spektakla – barem privremeno – ili nam daju priliku da se povučemo iz/u njega.