Sto godina samoće

Roman što je nakon samo četvrt stoljeća stekao epitet klasika i status što ga nadmašuje samo neumrli Don Quijote čiju prvu rečenicu, kao poslovicu, s lakoćom citiraju svi obrazovaniji čitatelji u Španjolskoj i Hispanoamerici, maštovito je skrojen puzzle čije razine i opseg sadržaja određuje interes, profil i upućenost primaoca. No ne treba se dati zavarati njegovom zabavnom formom: lakoća pripovijedanja najčešće je krinka za surovo lice stvarnosti iz koje je potekao.