Treba li povijest zaista dijeliti na razdoblja?

Jedan od ključnih problema čovječanstva, koji se pojavio samim njegovim rođenjem, bio je kako ovladati zemaljskim vremenom. Kalendari su omogućili organizaciju svakodnevnog života jer su gotovo uvijek povezani s poretkom prirode, s dvjema temeljnim referentnim točkama – sa Suncem i Mjesecom. Ali kalendari općenito određuju vrijeme kao cikličko i godišnje i nisu primjereni za promišljanje duljih razdoblja. Iako čovječanstvo još ne može izvjesno predvidjeti budućnost, važno mu je ovladati svojom dugom prošlošću. Da bismo je ustrojili, posezali smo za različitim pojmovima: govorilo se o „dobima“, „epohama“, „ciklusima“. Ali čini se najprimjerenijim govoriti o „periodima“. Riječ „period“ potječe od grčke riječi períodos koja označuje kružnu putanju. Pojam je između 14. i 18. stoljeća poprimio značenje „protoka vremena“ ili „doba“. U 20. stoljeću skovana je izvedenica „periodizacija“. Pojam „periodizacija“ bit će nit vodilja ove knjige. On označuje ljudski pristup vremenu i naznačuje da njegovo dijeljenje nije neutralno. Želja nam je istaknuti više ili manje općepoznate, više ili manje općepriznate razloge zbog kojih su ljudi podijelili vrijeme na periode, koji često nisu sukladni konceptima smisla i vrijednosti koje poznajemo. Jacques Le Goff (1924. – 2014.) pripadao je struji povjesničara okupljenih oko časopisa Annales, najutjecajnijeg periodičkog izdanja suvremene znanstvene historije zbog čijeg se odmaka od tradicionalne povijesti često koristi pojam „škola Anala“. U svojim djelima Le Goff se zauzimao za „jedan dugi srednji vijek“ na temelju iskustva „imaginarnog“, tj. onoga što su ljudi zamišljali i kako su doživljavali zbilju. Pritom je posebno nastojao uočiti kako su se ljudi odnosili prema vremenu, odnosno na koje su ga načine mjerili i osmišljavali te raspoređivali svoja razdoblja rada i odmora. Le Goff je stvorio važna djela o „srednjovjekovnom imaginariju“ kroz prizmu „rođenja čistilišta“. Riječ je o analizi promjenjivih predodžbi o životu nakon smrti kao dijela preobrazbe feudalnog kršćanstva u 12. i 13. stoljeću. Od 2000. bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a 1999. je napisao predgovor engleskom i francuskom izdanju prvog sveska edicije „Hrvatska i Europa“, u izdanju HAZU-a, posvećenog razdoblju hrvatske povijesti od 7. do 12. stoljeća. Najpoznatija Le Goffova djela su Intelektualci u srednjem vijeku, Srednjovjekovni imaginarij, Civilizacija srednjovjekovnog Zapada i Treba li povijest zaista dijeliti na razdoblja?