Andrija Maurović : Prorok apokalipse : [biografija]

Čitav svoj zagrebački život nakon Drugoga svjetskog rata, sve do svoje smrti 1981. godine u osamdesetoj godini, genijalni je crtač stripova Andrija Maurović proveo u jednoj jedinoj ulici: najprije je stanovao na Pantovčaku 5, a potom na Pantovčaku 45. Od prvoga dana na zagrebačkom pločniku poslije završene gimnazije u Dubrovniku, odsluženog vojnog roka i kraćeg potucanja kojekamo, Maurović je bio dosljedan sebi i svojim težnjama – okanio se umjetničke akademije na koju ga je osobno primio Ivan Meštrović i, premda najbolji student crtanja u svojoj klasi, otisnuo se u nesigurne vode novinskog i knjiškog ilustriranja da bi već 1935. bio jedan od najbravuroznijih crtača stripova na svijetu. Zarađivao je izvrsno i danomice priređivao neviđene gozbe (vlastita dnevna „norma: dva kilograma pečene svinjetine, jedna litra rakije i dvije litre vina!). Ovakva razuzdanost naudila mu je zdravlju. Godine su prolazile, ali Andrija nije popuštao. Ustrajao je od 1952. pa do smrti 2. rujna 1981. – ni zalogaja mesa, ni kapi alkohola, ni dima cigarete! Kako je stario, sve se više poistovjećivao s likom «Staroga Mačka» iz svojih najpoznatijih i najpopularnijih stripova: tako je sam sebe nazivao, tako su ga i drugi nazivali. Na njegovu pokopu na zagrebačkom groblju Miroševac (poslije su ga prenijeli na glavno groblje Mirogoj) genijalnom se Andriji Mauroviću ispunila njegova posljednja želja, rečeno je: – Nema više našega Staroga Mačka! On i njegov najdraži lik iz stripa – postali su jedno!