Djeca iz obrtaljke

Nametnuto ime i izgubljeni identitet. Ovakve knjige još nije bilo u hrvatskoj antroponomastici. Po tematici i značenju ona je doista novost. Riječ je o osobnim imenima i prezimenima te skladnji imenske formule kod napuštene djece u tršćanskim nahodištima. Ta neželjena djeca pronađena kojekuda ili ostavljena na za-okretnom prozorciću nahodista dobivala su osobna imena i prezimena neprimjerena uobičajenom imensko-prezimenskom repertoaru dotičnoga kraja i jezika: Benzija, Zvelf… ili u jasnijoj motiviranosti: Nahođ, Nahodil, Najdiš, Najdenac, Kopilić, Kopilac, Ko-pilović, Mulac/Mulec/Mulc, Panjkrt i slično. Nahodista za ostavljenu djecu spominju se u Hrvatskoj od srednjega vijeka. U literaturi o Zagrebu navodi se da je u srednjem vijeku taj gradić imao Najdoš varoš, u kojoj su se najdoši zbrinjavali. U dalmatinskim gradovima nahodista se spominju u Zadru, Šibeniku, Splitu i u Dubrovniku.